Croatian
A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z

Toujeo (Optisulin) (insulin glargine) – Sažetak opisa svojstava lijeka - A10AE04

Updated on site: 10-Oct-2017

Naziv lijekaToujeo (Optisulin)
ATK šifraA10AE04
Tvarinsulin glargine
Proizvođačsanofi-aventis Deutschland GmbH

1.NAZIV LIJEKA

Toujeo 300 jedinica/ml otopina za injekciju u napunjenoj brizgalici

2.KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV

Jedan ml sadrži 300 jedinica inzulina glargina* (što odgovara 10,91 mg).

Jedna brizgalica sadrži 1,5 ml otopine za injekciju, što odgovara 450 jedinica.

*Inzulin glargin proizveden je tehnologijom rekombinantne DNK na bakteriji Escherichia coli.

Za cjeloviti popis pomoćnih tvari vidjeti dio 6.1.

3.FARMACEUTSKI OBLIK

Otopina za injekciju (injekcija). SoloStar.

Bistra, bezbojna otopina.

4.KLINIČKI PODACI

4.1Terapijske indikacije

Liječenje šećerne bolesti u odraslih.

4.2Doziranje i način primjene

Doziranje

Toujeo je bazalni inzulin koji se primjenjuje jedanput na dan u bilo koje doba, po mogućnosti svaki dan u isto vrijeme.

Režim doziranja (dozu i vrijeme primjene) treba prilagoditi odgovoru pojedinog bolesnika.

U bolesnika sa šećernom bolešću tipa 1, Toujeo se mora kombinirati s kratkodjelujućim/ brzodjelujućim inzulinom kako bi se zadovoljila potreba za inzulinom u vrijeme obroka.

U bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2, Toujeo se može primjenjivati i u kombinaciji s drugim antihiperglikemicima.

Jačina ovoga lijeka izražena je u jedinicama. Ove se jedinice odnose isključivo na Toujeo te nisu istovjetne internacionalnim jedinicama (IU) ni jedinicama koje se koriste za izražavanje jačine drugih inzulinskih analoga (vidjeti dio 5.1).

Fleksibilno vrijeme doziranja

Bolesnici po potrebi mogu primijeniti Toujeo do 3 sata prije ili nakon uobičajena vremena primjene (vidjeti dio 5.1).

Bolesnicima koji zaborave primijeniti dozu treba savjetovati da provjere razinu šećera u krvi, a zatim nastave s primjenom jedanput na dan prema uobičajenom rasporedu. Bolesnike treba upozoriti da ne smiju injicirati dvostruku dozu kako bi nadoknadili zaboravljenu dozu.

Početak liječenja

Bolesnici sa šećernom bolešću tipa 1

Toujeo je namijenjen za primjenu jedanput na dan s inzulinom koji se primjenjuje u vrijeme obroka, a zahtijeva prilagodbu doze pojedinom bolesniku.

Bolesnici sa šećernom bolešću tipa 2

Preporučena početna dnevna doza iznosi 0,2 jedinice/kg, a zatim se doza prilagođava pojedinom bolesniku.

Prijelaz s inzulina glargina jačine 100 jedinica/ml na Toujeo

Inzulin glargin jačine 100 jedinica/ml i Toujeo nisu bioekvivalentni i nisu izravno međusobno zamjenjivi.

-Prijelaz s inzulina glargina 100 jedinica/ml na Toujeo može se obaviti po načelu jedinica za jedinicu, ali možda će biti potrebna veća doza lijeka Toujeo (približno 10-18%) da bi se postigle ciljne vrijednosti razine glukoze u plazmi.

-Pri prijelazu s lijeka Toujeo na inzulin glargin 100 jedinica/ml potrebno je smanjti dozu (približno 20%) da bi se smanjio rizik od hipoglikemije.

Tijekom prijelaza i u prvim tjednima nakon toga preporučuje se pomno nadzirati metabolizam.

Prijelaz s drugih bazalnih inzulina na Toujeo

Kad se prelazi s liječenja inzulinom srednje dugog ili dugog djelovanja na liječenje lijekom Toujeo, možda će biti potrebno promijeniti dozu bazalnog inzulina i prilagoditi istodobno liječenje antihiperglikemicima (dozu i vrijeme primjene dodatnih običnih inzulina ili brzodjelujućih inzulinskih analoga odnosno dozu neinzulinskih antihiperglikemika).

-Prijelaz s bazalnih inzulina koji se primjenjuju jedanput na dan na liječenje lijekom Toujeo jedanput na dan može se izvršiti u omjeru jedinica jedan naprama jedan, na temelju dotadašnje doze bazalnog inzulina.

-Pri prijelazu s bazalnih inzulina koji se primjenjuju dvaput na dan na liječenje lijekom Toujeo jedanput na dan, preporučena početna doza lijeka Toujeo je 80% ukupne dnevne doze bazalnog inzulina koji se prestaje primjenjivati.

Bolesnici koji uzimaju visoke doze inzulina zbog postojanja protutijela na ljudski inzulin mogu imati bolji terapijski odgovor na Toujeo.

Tijekom prijelaza i u prvim tjednima nakon toga preporučuje se pomno nadzirati metabolizam.

Zbog poboljšane metaboličke regulacije i posljedičnog povećanja inzulinske osjetljivosti, možda će biti potrebna daljnja prilagodba režima doziranja. Dozu će možda trebati prilagoditi i ako, primjerice, dođe do promjene tjelesne težine ili životnih navika bolesnika, ako se promijeni vrijeme primjene doze inzulina ili nastupe druge okolnosti zbog kojih se povećava sklonost hipoglikemiji odnosno hiperglikemiji (vidjeti dio 4.4).

Prijelaz s lijeka Toujeo na druge bazalne inzuline

Tijekom prijelaza i u prvim tjednima nakon toga preporučuju se liječnički nadzor i pomno praćenje metabolizma.

Pročitajte informacije o lijeku na koji bolesnik prelazi.

Posebne populacije

Toujeo mogu primjenjivati starije osobe te bolesnici s oštećenjem funkcije bubrega i jetre.

Stariji bolesnici (≥ 65 godina)

U starijih osoba progresivno pogoršanje bubrežne funkcije može dovesti do postupnog i ravnomjernog smanjenja potrebe za inzulinom (vidjeti dijelove 4.8 i 5.1).

Oštećenje funkcije bubrega

U bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega potrebe za inzulinom mogu biti smanjene zbog usporenog metabolizma inzulina (vidjeti dio 4.8).

Oštećenje funkcije jetre

U bolesnika s oštećenjem funkcije jetre potrebe za inzulinom mogu biti smanjene zbog smanjenog kapaciteta glukoneogeneze te usporenog metabolizma inzulina.

Pedijatrijska populacija

Sigurnost i djelotvornost lijeka Toujeo u djece i adolescenata mlađih od 18 godina nisu ustanovljene. Nema podataka o primjeni u djece.

Način primjene

Toujeo je namijenjen samo za supkutanu primjenu.

Toujeo se primjenjuje supkutanom injekcijom u trbušnu stijenku, deltoidni mišić ili bedro.

Mjesto injiciranja mora se promijeniti kod svake injekcije unutar preporučenog područja primjene (vidjeti dio 4.8).

Toujeo se ne smije primijeniti intravenski. Produljeno djelovanje lijeka Toujeo ovisi o injiciranju u potkožno tkivo. Intravenska primjena uobičajene supkutane doze može izazvati tešku hipoglikemiju. Toujeo se ne smije primjenjivati u inzulinskim infuzijskim pumpama.

Napunjenom brizgalicom Toujeo SoloStar, u jednoj se injekciji može primijeniti doza od

1-80 jedinica, koja se odmjerava u koracima od 1 jedinice. Prozorčić za prikaz doze prikazuje broj jedinica lijeka Toujeo koje će se injicirati. Napunjena brizgalica Toujeo SoloStar oblikovana je posebno za Toujeo i stoga nije potrebno preračunavati dozu.

Toujeo se ne smije izvlačiti iz uloška napunjene brizgalice SoloStar u štrcaljku jer u protivnom može doći do teškog predoziranja (vidjeti dijelove 4.9 i 6.6).

Prije svake injekcije mora se pričvrstiti nova sterilna igla. Ponovna uporaba iste igle povećava rizik od začepljenja igle, što može dovesti do primjene premale ili prevelike doze (vidjeti dio 6.6).

Kako bi se spriječio mogući prijenos bolesti, istu inzulinsku brizgalicu nikada ne smije koristiti više osoba, čak ni kada se zamijeni igla (vidjeti dio 6.6).

Prije uporabe napunjene brizgalice Toujeo SoloStar, moraju se pažljivo pročitati upute za uporabu koje su sastavni dio Upute o lijeku (vidjeti dio 6.6).

4.3Kontraindikacije

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

4.4Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi

Toujeo nije inzulin izbora za liječenje dijabetičke ketoacidoze. U takvim se slučajevima preporučuje intravenska primjena običnog inzulina.

U slučaju nedostatne kontrole glukoze ili sklonosti hiperglikemiji odnosno hipoglikemiji, prije razmatranja prilagodbe doze mora se procijeniti pridržava li se bolesnik propisanog režima doziranja i mjesta injiciranja te pravilne tehnike injiciranja, kao i sve ostale važne čimbenike.

Hipoglikemija

Vrijeme nastupa hipoglikemije ovisi o profilu djelovanja inzulina koji se primjenjuju te se stoga može promijeniti s promjenom režima liječenja.

Poseban oprez i pojačana kontrola glukoze u krvi preporučuju se u bolesnika u kojih epizode hipoglikemije mogu biti klinički posebno značajne, poput bolesnika sa značajnom stenozom koronarnih arterija ili krvnih žila koje opskrbljuju mozak (rizik od srčanih ili cerebralnih komplikacija hipoglikemije) te bolesnika s proliferativnom retinopatijom, naročito ako nije liječena fotokoagulacijom (rizik od prolazne amauroze uslijed hipoglikemije).

Bolesnici bi trebali biti svjesni okolnosti u kojima su upozoravajući simptomi hipoglikemije slabije izraženi. Upozoravajući simptomi hipoglikemije u određenim se rizičnim skupinama mogu promijeniti, biti manje izraženi ili izostati. One obuhvaćaju bolesnike:

-u kojih je regulacija glikemije izrazito poboljšana

-u kojih se hipoglikemija razvija postupno

-starije životne dobi

-koji su prešli sa životinjskog inzulina na ljudski inzulin

-u kojih je prisutna autonomna neuropatija

-koji već dugo boluju od dijabetesa

-koji pate od neke psihijatrijske bolesti

-koji se istodobno liječe određenim drugim lijekovima (vidjeti dio 4.5)

Takve okolnosti mogu dovesti do teške hipoglikemije (i mogućeg gubitka svijesti) prije nego što bolesnik postane svjestan nastanka hipoglikemije.

Produljeno djelovanje inzulina glargina može odgoditi oporavak od hipoglikemije.

Ako se uoče normalne ili snižene vrijednosti glikiranog hemoglobina, mora se uzeti u obzir mogućnost pojave opetovanih, neprepoznatih (posebice noćnih) epizoda hipoglikemije.

Za smanjenje rizika od hipoglikemije neophodno je da se bolesnik pridržava režima doziranja i prehrane, da pravilno primjenjuje inzulin te da prepoznaje simptome hipoglikemije. Čimbenici koji povećavaju sklonost hipoglikemiji traže posebno strog nadzor te prema potrebi i prilagodbu doze. Ti faktori obuhvaćaju:

-promjenu područja injiciranja

-poboljšanu osjetljivost na inzulin (npr. uklanjanjem čimbenika stresa)

-povećanu ili dugotrajnu tjelesnu aktivnost na koju bolesnik nije navikao

-interkurentnu bolest (npr. povraćanje, proljev)

-nedovoljan unos hrane

-propuštanje obroka

-konzumaciju alkohola

-neke nekompenzirane endokrine poremećaje (npr. kod hipotireoze i insuficijencije adenohipofize ili kore nadbubrežne žlijezde)

-istodobno liječenje određenim drugim lijekovima (vidjeti dio 4.5)

Prijelaz s inzulina glargina jačine 100 jedinica/ml na Toujeo

Obzirom da inzulin glargin 100 jedinica/ml i Toujeo nisu bioekvivalentni i nisu međusobno zamjenjivi, prijelaz može rezultirati potrebom za promjenom doze i mora biti proveden pod strogim liječničkim nadzorom.

Prijelaz s drugih inzulina na Toujeo

Prijelaz bolesnika s inzulina druge vrste ili drugog proizvođača na Toujeo treba provesti pod strogim liječničkim nadzorom. Promjene u jačini, nazivu (proizvođač), vrsti (obični, NPH, lente, dugodjelujući

itd.), podrijetlu (životinjski, ljudski, analog ljudskog inzulina) i/ili načinu proizvodnje mogu dovesti do potrebe za promjenom doze (vidjeti dio 4.2)

Interkurentna bolest

Kod interkurentne bolesti potreban je pojačan nadzor metabolizma. U mnogim slučajevima indicirane su pretrage mokraće na ketone, a često je potrebno prilagoditi dozu inzulina. Potreba za inzulinom često je povećana. Bolesnici sa šećernom bolešću tipa 1 moraju nastaviti redovito uzimati barem male količine ugljikohidrata, čak i kad nisu u stanju jesti ili jedu vrlo malo, ili kad povraćaju i sl., a nikada ne smiju sasvim izostaviti inzulin.

Protutijela na inzulin

Primjena inzulina može uzrokovati stvaranje protutijela na inzulin. U rijetkim slučajevima, prisutnost tih protutijela na inzulin može uvjetovati prilagodbu doze inzulina kako bi se umanjila sklonost hiperglikemiji odnosno hipoglikemiji.

Kombinacija lijeka Toujeo i pioglitazona

Prijavljeni su slučajevi zatajivanja srca kod primjene pioglitazona u kombinaciji s inzulinom, osobito u bolesnika koji su imali čimbenike rizika za razvoj zatajivanja srca. Ovo treba imati na umu ako se razmatra liječenje kombinacijom pioglitazona i lijeka Toujeo. U slučaju primjene ove kombinacije, potrebno je nadzirati bolesnike zbog moguće pojave znakova i simptoma zatajivanja srca, porasta tjelesne težine i edema. Liječenje pioglitazonom mora se prekinuti ako dođe do bilo kakvog pogoršanja srčanih simptoma.

Sprječavanje medikacijskih pogrešaka

Prije svake injekcije uvijek se mora provjeriti naljepnica na inzulinu kako ne bi došlo do medikacijskih pogrešaka zbog zamjene lijeka Toujeo i drugih inzulina (vidjeti dio 6.6).

Bolesnici moraju vizualno provjeriti broj odabranih jedinica na prozorčiću za prikaz doze na brizgalici. Bolesnicima koji su slijepi ili slabovidni treba savjetovati da zatraže pomoć druge osobe koja dobro vidi i obučena je za uporabu pomagala za primjenu inzulina.

Vidjeti i odlomak 'Način primjene' u dijelu 4.2.

Pomoćne tvari

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po dozi, tj. zanemarive količine natrija.

4.5Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcija

Brojne tvari utječu na metabolizam glukoze i mogu zahtijevati prilagodbu doze inzulina glargina.

Tvari koje mogu pojačati učinak na snižavanje razine glukoze u krvi i povećati sklonost hipoglikemiji obuhvaćaju antihiperglikemike, inhibitore angiotenzin konvertirajućeg enzima (ACE), dizopiramid, fibrate, fluoksetin, inhibitore monoaminooksidaze (MAO), pentoksifilin, propoksifen, salicilate i sulfonamidske antibiotike.

Tvari koje mogu smanjiti učinak na snižavanje razine glukoze u krvi obuhvaćaju kortikosteroide, danazol, diazoksid, diuretike, glukagon, izoniazid, estrogene i progestagene, derivate fenotiazina, somatropin, simpatomimetičke lijekove (npr. epinefrin [adrenalin], salbutamol, terbutalin), hormone štitnjače, atipične antipsihotike (npr. klozapin i olanzapin) te inhibitore proteaze.

Beta-blokatori, klonidin, soli litija i alkohol mogu pojačati ili oslabiti učinak inzulina na snižavanje razine glukoze u krvi. Pentamidin može uzrokovati hipoglikemiju, nakon koje ponekad može uslijediti hiperglikemija.

Osim toga, pod utjecajem simpatolitika poput beta-blokatora, klonidina, gvanetidina i rezerpina, mogu oslabjeti ili potpuno izostati znakovi adrenergičke proturegulacije.

4.6Plodnost, trudnoća i dojenje

Trudnoća

Nema kliničkog iskustva s primjenom lijeka Toujeo u trudnica.

Nema kliničkih podataka o trudnicama izloženima inzulinu glarginu u kontroliranim kliničkim ispitivanjima. Velika količina podataka o trudnicama (više od 1000 ishoda trudnoća izloženih lijeku koji sadrži inzulin glargin jačine 100 jedinica/ml) ne ukazuje ni na kakve specifične štetne učinke na trudnoću niti na specifične malformacije i fetalnu/neonatalnu toksičnost inzulina glargina. Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na reproduktivnu toksičnost.

Može se razmotriti primjena lijeka Toujeo tijekom trudnoće, ako je to klinički opravdano.

Neophodno je da bolesnice s postojećim ili gestacijskim dijabetesom održavaju dobru metaboličku kontrolu tijekom trudnoće, kako bi se spriječili štetni ishodi povezani s hiperglikemijom. Potrebe za inzulinom mogu se smanjiti tijekom prvog tromjesečja, a u pravilu se povećavaju u drugom i trećem tromjesečju trudnoće. Neposredno nakon poroda potreba za inzulinom naglo pada (povećan rizik od hipoglikemije). Vrlo je važno pomno kontrolirati razinu glukoze.

Dojenje

Nije poznato izlučuje li se inzulin glargin u majčino mlijeko. Budući da je inzulin glargin peptid i da se u ljudskom probavnom sustavu probavlja u aminokiseline, ne očekuje se da će progutan inzulin glargin imati metabolički učinak u dojene novorođenčadi/dojenčadi.

Dojiljama će možda biti potrebno prilagoditi dozu inzulina i prehranu.

Plodnost

Ispitivanja na životinjama ne ukazuju na izravne štetne učinke na plodnost.

4.7Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima

Bolesnikova sposobnost koncentracije i reakcije može biti umanjena zbog hipoglikemije ili hiperglikemije ili, primjerice, zbog oštećenja vida. To može predstavljati rizik u situacijama u kojima su takve sposobnosti posebno važne (npr. vožnja ili rad sa strojevima).

Bolesnicima treba savjetovati da poduzmu mjere opreza kako bi izbjegli hipoglikemiju tijekom vožnje. To je osobito važno u osoba u kojih su upozoravajući simptomi hipoglikemije slabije izraženi ili izostaju te u osoba s čestim epizodama hipoglikemije. Treba razmotriti je li preporučljivo u takvim okolnostima upravljati vozilom ili raditi sa strojevima.

4.8Nuspojave

Sažetak sigurnosnog profila

Sljedeće su nuspojave primijećene tijekom kliničkih ispitivanja lijeka Toujeo (vidjeti dio 5.1) i tijekom primjene inzulina glargina jačine 100 jedinica/ml u kliničkoj praksi.

Hipoglikemija, koja je općenito najčešća nuspojava inzulinske terapije, može nastupiti ako je doza inzulina previsoka u odnosu na potrebu za inzulinom.

Tablični prikaz nuspojava

Sljedeće nuspojave povezane s primjenom lijeka zabilježene u kliničkim ispitivanjima prikazane su prema organskim sustavima i u padajućem nizu prema učestalosti (vrlo često: ≥ 1/10; često: ≥ 1/100 i < 1/10; manje često: ≥ 1/1000 i < 1/100; rijetko: ≥ 1/10 000 i < 1/1000; vrlo rijetko: < 1/10 000; nepoznato: ne može se procijeniti na temelju dostupnih podataka).

Unutar svake skupine učestalosti nuspojave su prikazane u padajućem nizu prema ozbiljnosti.

MedDRA

Vrlo često

Često

Manje

Rijetko

Vrlo

klasifikacija

 

 

često

 

rijetko

organskih

 

 

 

 

 

sustava

 

 

 

 

 

Poremećaji

 

 

 

alergijske

 

imunološkog

 

 

 

reakcije

 

sustava

 

 

 

 

 

Poremećaji

hipoglikemija

 

 

 

 

metabolizma i

 

 

 

 

 

prehrane

 

 

 

 

 

Poremećaji

 

 

 

 

disgeuzija

živčanog

 

 

 

 

 

sustava

 

 

 

 

 

Poremećaji

 

 

 

poremećaj

 

oka

 

 

 

vida

 

 

 

 

 

retinopatija

 

Poremećaji

 

lipohipertrofija

lipoatrofija

 

 

kože i

 

 

 

 

 

potkožnog

 

 

 

 

 

tkiva

 

 

 

 

 

Poremećaji

 

 

 

 

mialgija

mišićno-

 

 

 

 

 

koštanog

 

 

 

 

 

sustava i

 

 

 

 

 

vezivnog tkiva

 

 

 

 

 

Opći

 

reakcije na

 

edem

 

poremećaji i

 

mjestu injiciranja

 

 

 

reakcije na

 

 

 

 

 

mjestu

 

 

 

 

 

primjene

 

 

 

 

 

Opis odabranih nuspojava

Poremećaji metabolizma i prehrane

Teški napadaji hipoglikemije, posebno ako se ponavljaju, mogu uzrokovati neurološka oštećenja.

Dugotrajne ili teške epizode hipoglikemije mogu biti opasne po život.

U mnogih bolesnika znakovima i simptomima neuroglikopenije prethode znakovi adrenergičke proturegulacije. Općenito, što je veći i brži pad razine glukoze u krvi, to su izraženiji fenomen proturegulacije i njegovi simptomi.

Poremećaji imunološkog sustava

Neposredne alergijske reakcije na inzulin su rijetke. Takve reakcije na inzulin (uključujući inzulin glargin) ili pomoćne tvari mogu, primjerice, biti povezane s generaliziranim kožnim reakcijama, angioedemom, bronhospazmom, hipotenzijom i šokom te mogu ugroziti život. U kliničkim ispitivanjima lijeka Toujeo provedenima u odraslih bolesnika, incidencija alergijskih reakcija bila je slična u bolesnika liječenih lijekom Toujeo (5,3%) i onih liječenih inzulinom glarginom jačine

100 jedinica/ml (4,5%).

Poremećaji oka

Izražena promjena u regulaciji glikemije može uzrokovati privremeni poremećaj vida zbog privremene promjene napetosti i refrakcijskog indeksa leće.

Dugoročno poboljšanje regulacije glikemije smanjuje rizik od progresije dijabetičke retinopatije. Međutim, intenziviranje inzulinskog liječenja praćeno naglim poboljšanjem regulacije glikemije može

biti povezano s privremenim pogoršanjem dijabetičke retinopatije. U bolesnika s proliferativnom retinopatijom, osobito ako nije liječena fotokoagulacijom, teške epizode hipoglikemije mogu dovesti do prolazne amauroze.

Poremećaji kože i potkožnog tkiva

Na mjestu injekcije može doći do lipodistrofije, koja može odgoditi lokalnu apsorpciju inzulina. Neprestano mijenjanje mjesta injiciranja unutar preporučenih područja može pomoći u ublažavanju ili sprečavanju takvih reakcija.

Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene

Reakcije na mjestu injiciranja uključuju crvenilo, bol, svrbež, koprivnjaču, oticanje ili upalu. Većina blagih reakcija na inzulin na mjestu injiciranja obično se povlači u roku od nekoliko dana do nekoliko tjedana. U kliničkim ispitivanjima lijeka Toujeo provedenima u odraslih bolesnika, incidencija reakcija na mjestu injiciranja bila je slična u bolesnika liječenih lijekom Toujeo (2,5%) i onih liječenih inzulinom glarginom jačine 100 jedinica/ml (2,8%).

U rijetkim slučajevima inzulin može uzrokovati edeme, pogotovo ako je ranija slaba regulacija metabolizma poboljšana intenziviranom inzulinskom terapijom.

Pedijatrijska populacija

Nisu provedena klinička ispitivanja lijeka Toujeo u pedijatrijskoj populaciji. Stoga, sigurnosni profil lijeka Toujeo u toj populaciji nije ustanovljen.

Druge posebne populacije

S obzirom na rezultate kliničkih ispitivanja, sigurnosni profil lijeka Toujeo u starijih bolesnika i bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega bio je sličan onome u cjelokupnoj populaciji (vidjeti dio 5.1).

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih djelatnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava navedenog u

Dodatku V.

4.9Predoziranje

Simptomi

Predoziranje inzulinom može uzrokovati tešku, a katkada i dugotrajnu te po život opasnu hipoglikemiju.

Liječenje

Blage epizode hipoglikemije obično se mogu liječiti peroralnim uzimanjem ugljikohidrata. Možda će biti potrebne prilagodbe doze lijeka, rasporeda obroka ili tjelesne aktivnosti.

Teže epizode popraćene komom, konvulzijama ili neurološkim oštećenjima mogu se liječiti intramuskularnom/supkutanom primjenom glukagona ili intravenskom primjenom koncentrirane glukoze. Možda će biti potrebno održavati unos ugljikohidrata i nadzirati bolesnika jer se nakon prividnog kliničkog poboljšanja hipoglikemija može ponovno pojaviti.

5.FARMAKOLOŠKA SVOJSTVA

5.1Farmakodinamička svojstva

Farmakoterapijska skupina: Pripravci za liječenje šećerne bolesti; inzulini i analozi za injiciranje, dugog djelovanja. ATK oznaka: A10A E04.

Mehanizam djelovanja

Primarno djelovanje inzulina, uključujući inzulin glargin, jest regulacija metabolizma glukoze. Inzulin i njegovi analozi snižavaju razinu glukoze u krvi potičući perifernu pohranu glukoze, posebice u skeletnu muskulaturu i masno tkivo, te inhibirajući stvaranje glukoze u jetri. Inzulin inhibira lipolizu u adipocitima, inhibira proteolizu i pojačava sintezu proteina.

Farmakodinamički učinci

Inzulin glargin analog je ljudskog inzulina oblikovan tako da mu je topljivost pri neutralnom pH mala. Inzulin glargin potpuno je topljiv pri pH 4. Nakon injekcije u potkožno tkivo kisela se otopina neutralizira i stvara se precipitat iz kojega se neprestano otpuštaju male količine inzulina glargina.

Kao što su pokazala ispitivanja uz pomoć euglikemijske spone u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 1, nakon supkutane je injekcije učinak lijeka Toujeo na snižavanje razine glukoze bio stabilniji i dugotrajniji nego učinak inzulina glargina jačine 100 jedinica/ml. Slika 1 prikazuje rezultate iz ukriženog ispitivanja provedenog u 18 bolesnika sa šećernom bolešću tipa 1 tijekom najviše 36 sati nakon injekcije. Učinak lijeka Toujeo trajao je dulje od 24 sata (do 36 sati) pri klinički značajnim dozama.

Dugotrajnije otpuštanje inzulina glargina iz precipitata lijeka Toujeo u odnosu na inzulin glargin jačine 100 jedinica/ml može se pripisati smanjenju volumena injekcije za dvije trećine, koje za posljedicu ima manju površinu precipitata.

Slika 1: Profil djelovanja u stanju dinamičke ravnoteže u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 1 u 36-satnom ispitivanju uz pomoć euglikemijske spone

*GIR (engl. glucose infusion rate): brzina infuzije glukoze – određuje se kao količina infundirane glukoze potrebna za održavanje stalne razine glukoze u plazmi (srednja vrijednost/sat). Razdoblje promatranja završilo je nakon 36 sati.

Inzulin glargin metabolizira se u 2 aktivna metabolita – M1 i M2 (vidjeti dio 5.2).

Vezivanje za inzulinski receptor: ispitivanja in vitro upućuju na to da je afinitet inzulina glargina i njegovih metabolita M1 i M2 za ljudski inzulinski receptor sličan afinitetu ljudskog inzulina.

Vezivanje za IGF-1 receptor: Afinitet inzulina glargina za ljudski IGF-1 receptor približno je 5-8 puta veći nego afinitet ljudskog inzulina (ali približno 70-80 puta manji nego afinitet IGF-1 proteina), dok se metaboliti M1 i M2 vezuju za IGF-1 receptor s nešto manjim afinitetom nego ljudski inzulin.

Ukupna terapijska koncentracija inzulina (inzulina glargina i metabolita) nađena u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 1 bila je značajno niža od koncentracije potrebne za dostizanje polovice maksimalnog zasićenja IGF-1 receptora i posljedične aktivacije mitogeno-proliferativnog puta koji se inicira putem IGF-1 receptora. Fiziološke koncentracije endogenog IGF-1 proteina mogu aktivirati mitogeno-proliferativni put; međutim, terapijske koncentracije koje se postižu pri liječenju inzulinom,

uključujući liječenje lijekom Toujeo, znatno su niže od farmakoloških koncentracija potrebnih za aktivaciju IGF-1 metaboličkog puta.

U jednom se kliničkom farmakološkom ispitivanju pokazalo da su intravenski primijenjen inzulin glargin i ljudski inzulin ekvipotentni kada se daju u istim dozama.

Kao i kod svih inzulina, na duljinu djelovanja inzulina glargina mogu utjecati tjelesna aktivnost i drugi faktori.

Klinička djelotvornost i sigurnost

Ukupna djelotvornost i sigurnost lijeka Toujeo (inzulin glargin 300 jedinica/ml) jedanput na dan na regulaciju glikemije uspoređivala se s onom inzulina glargina jačine 100 jedinica/ml jedanput na dan u otvorenim, randomiziranim, aktivnim lijekom kontroliranim, paralelnim ispitivanjima u trajanju do 26 tjedana, u kojima je sudjelovalo 546 bolesnika sa šećernom bolešću tipa 1 i 2474 bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 (Tablica 1 i Tablica 2).

Rezultati svih kliničkih ispitivanja lijeka Toujeo pokazali su da su sniženja razine HbA1c od početne vrijednosti do kraja ispitivanja bila neinferiorna u odnosu na inzulin glargin jačine 100 jedinica/ml. Sniženja razine glukoze u plazmi na kraju ispitivanja postignuta uz Toujeo bila su slična onima postignutima uz inzulin glargin jačine 100 jedinica/ml, ali je smanjenje tijekom razdoblja titracije bilo postupnije uz Toujeo. Regulacija glikemije bila je slična kada se Toujeo primjenjivao jedanput na dan ujutro ili navečer.

Na poboljšanje razine HbA1c nisu utjecali spol, etnicitet, dob, trajanje šećerne bolesti (<10 godina i ≥10 godina), razina HbA1c na početku ispitivanja (<8% ili ≥8%) ni indeks tjelesne mase (ITM) na početku ispitivanja.

Na kraju ovih ispitivanja titracijom do ciljnih vrijednosti (eng. treat-to target trials), ovisno o populaciji bolesnika i popratnoj terapiji, zabilježeno je povećanje doze lijeka u skupini liječenoj lijekom Toujeo za 10-18% u odnosu na usporednu skupinu (Tablica 1 i 2).

Rezultati kliničkih ispitivanja pokazali su da je među bolesnicima sa šećernom bolešću tipa 2 liječenima kombinacijom s neinzulinskim antihiperglikemikom ili inzulinom koji se primjenjuje u vrijeme obroka, incidencija potvrđene hipoglikemije (u bilo koje doba dana i noću) bila niža u bolesnika liječenih lijekom Toujeo nego u onih koji su primjenjivali inzulin glargin jačine

100 jedinica/ml.

Superiornost lijeka Toujeo u odnosu na inzulin glargin jačine 100 jedinica/ml s obzirom na smanjenje rizika od potvrđene noćne hipoglikemije dokazana je u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2 liječenih bazalnim inzulinom u kombinaciji s neinzulinskim antihiperglikemikom (smanjenje rizika za 18%) ili inzulinom koji se primjenjuje u vrijeme obroka (smanjenje rizika za 21%) tijekom razdoblja od

9. tjedna do kraja ispitivanja.

U usporedbi s bolesnicima liječenima inzulinom glarginom jačine 100 jedinica/ml, navedeni učinci na rizik od hipoglikemije općenito su se dosljedno primjećivali u bolesnika koji su primjenjivali Toujeo, neovisno o dobi, spolu, ITM-u i trajanju šećerne bolesti (<10 godina ili ≥10 godina).

U bolesnika sa šećernom bolešću tipa 1, incidencija hipoglikemije bila je slična u bolesnika liječenih lijekom Toujeo i onih koji su primjenjivali inzulin glargin jačine 100 jedinica/ml (Tablica 3).

Tablica 1: Rezultati kliničkih ispitivanja u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 1

26 tjedana liječenja

 

Toujeo

 

IGlar

 

 

 

Lijek u kombiniranoj primjeni

Inzulinski analog koji se primjenjuje u

 

 

vrijeme obroka

 

 

 

 

Broj liječenih ispitanika (mITTa)

 

HbA1c

 

 

 

 

 

 

 

Srednja početna vrijednost

8,13

 

8,12

 

 

 

 

Prilagođena srednja promjena od početne vrijednosti

-0,40

 

-0,44

 

 

 

Prilagođena srednja razlikab

0,04 [-0,098 do 0,185]

Doza bazalnog inzulinac (jedinica/kg)

 

 

 

Srednja početna vrijednost

0,32

 

0,32

 

 

 

 

Srednja promjena od početne vrijednosti

0,15

 

0,09

 

 

 

 

Tjelesna težinad (kg)

 

 

 

Srednja početna vrijednost

81,89

 

81,80

Srednja promjena od početne vrijednosti

0,46

 

1,02

 

 

 

 

IGlar: inzulin glargin 100 jedinica/ml

amITT (engl. modified intention-to-treat): modificirana populacija koju se namjeravalo liječiti

bRazlika između liječenja: Toujeo– inzulin glargin 100 jedinica/ml; [interval pouzdanosti od 95%]

cPromjena od početne vrijednosti do 6. mjeseca (prema opaženome [engl. observed case])

dPromjena od početne vrijednosti do posljednje vrijednosti izmjerene tijekom glavnog 6-mjesečnog razdoblja liječenja

Tablica 2: Rezultati kliničkih ispitivanja u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2

26 tjedana liječenja

 

Bolesnici prethodno

Bolesnici prethodno

Bolesnici koji

 

liječeni bazalnim

liječeni bazalnim

prethodno nisu

 

inzulinom

inzulinom

bili liječeni

 

 

 

 

 

 

 

inzulinom

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Inzulinski analog koji

 

 

 

 

 

 

Lijekovi u kombiniranoj

se primjenjuje u

Neinzulinski antihiperglikemici

primjeni

vrijeme obroka +/-

 

 

 

 

 

 

 

metformin

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Toujeo

 

IGlar

Toujeo

 

IGlar

Toujeo

 

IGlar

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Broj liječenih bolesnikaa

 

 

 

HbA1c

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Srednja početna vrijednost

8,13

 

8,14

8,27

 

8,22

8,49

 

8,58

Prilagođena srednja promjena

-0,90

 

-0,87

-0,73

 

-0,70

-1,42

 

-1,46

od početne vrijednosti

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Prilagođena srednja razlikab

-0,03

 

 

-0,03

0,04

 

 

[-0,144 do 0,083]

[-0,168 do 0,099]

[-0,090 do 0,174]

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Doza bazalnog inzulinac (jedinica/kg)

 

 

 

 

 

 

 

Srednja početna vrijednost

0,67

 

0,67

0,64

 

0,66

0,19

 

0,19

Srednja promjena od početne

0,31

 

0,22

0,30

 

0,19

0,43

 

0,34

vrijednosti

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Tjelesna težinad (kg)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Srednja početna vrijednost

106,11

 

106,50

98,73

 

98,17

95,14

 

95,65

Srednja promjena od početne

0,93

 

0,90

0,08

 

0,66

0,50

 

0,71

vrijednosti

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

IGlar: inzulin glargin 100 jedinica/ml

 

 

 

 

 

 

 

 

 

amITT (engl. modified intention-to-treat): modificirana populacija koju se namjeravalo liječiti

bRazlika između liječenja: Toujeo– inzulin glargin 100 jedinica/ml; [interval pouzdanosti od 95%]

cPromjena od početne vrijednosti do 6. mjeseca (prema opaženome [engl. observed case])

dPromjena od početne vrijednosti do posljednje vrijednosti izmjerene tijekom glavnog 6-mjesečnog razdoblja liječenja

Tablica 3 ­ Sažetak epizoda hipoglikemije u kliničkim ispitivanjima provedenima u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 1 i tipa 2

Populacija

Šećerna bolest tipa 1

Šećerna bolest tipa 2

Šećerna bolest tipa 2

bolesnika sa

Bolesnici prethodno

Bolesnici prethodno

Bolesnici koji prethodno

šećernom

liječeni bazalnim

liječeni bazalnim

nisu bili liječeni

bolešću

inzulinom

inzulinom

inzulinom ili koji su

 

 

 

 

 

prethodno bili liječeni

 

 

 

 

 

bazalnim inzulinom

 

 

 

 

 

 

 

Lijekovi u

Inzulinski analog koji se

Inzulinski analog koji se

Neinzulinski

kombiniranoj

primjenjuje u vrijeme

primjenjuje u vrijeme

antihiperglikemik

primjeni

obroka

obroka +/-metformin

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Toujeo

IGlar

Toujeo

IGlar

Toujeo

IGlar

 

 

 

 

 

 

 

Incidencija (%) teškea hipoglikemije (n/ukupan N)

 

 

 

Cijelo razdoblje

6,6

9,5

5,0

5,7

1,0

1,2

(18/274)

(26/275)

(20/404)

(23/402)

(8/838)

(10/844)

ispitivanjad

 

 

 

 

 

 

RR*: 0,69 [0,39; 1,23]

RR: 0,87 [0,48; 1,55]

RR: 0,82 [0,33; 2,00]

 

 

 

 

 

 

 

Incidencija (%) potvrđeneb hipoglikemije (n/ukupan N)

 

 

 

Cijelo razdoblje

93,1

93,5

81,9

87,8

57,6

64,5

(255/274)

(257/275)

(331/404)

(353/402)

(483/838)

(544/844)

ispitivanja

 

 

 

 

 

 

 

RR: 1,00 [0,95;1,04]

RR: 0,93 [0,88; 0,99]

RR: 0,89 [0,83; 0,96]

 

 

 

 

 

Incidencija (%) potvrđene noćnec hipoglikemije (n/ukupan N)

 

 

Od 9. tjedna do

59,3

56,0

36,1

46,0

18,4

22,5

(162/273)

(153/273)

(146/404)

(184/400)

(154/835)

(188/835)

kraja razdoblja

ispitivanja

 

 

 

 

 

 

RR: 1,06 [0,92; 1,23]

RR: 0,79 [0,67; 0,93]

RR: 0,82 [0,68; 0,99]

 

 

 

 

 

 

 

 

IGlar: inzulin glargin 100 jedinica/ml

aTeška hipoglikemija: epizoda koja zahtijeva pomoć druge osobe za aktivnu primjenu ugljikohidrata ili glukagona, ili poduzimanje drugih mjera oživljavanja.

bPotvrđena hipoglikemija: svaka epizoda teške hipoglikemije i/ili hipoglikemija potvrđena vrijednošću glukoze u plazmi od ≤3,9 mmol/l.

cNoćna hipoglikemija: epizoda koja je nastupila između 00:00 i 05:59 sati

d6-mjesečno razdoblje liječenja

*RR: procijenjen omjer rizika; [interval pouzdanosti od 95%]

Fleksibilno vrijeme doziranja

Sigurnost i djelotvornost lijeka Toujeo s fiksnim ili fleksibilnim vremenom primjene ocijenjene su i u dvama randomiziranim, otvorenim kliničkim ispitivanjima u trajanju od 3 mjeseca. Bolesnici sa šećernom bolešću tipa 2 (n=194) primali su Toujeo jedanput na dan (navečer), svaki dan u isto vrijeme (fiksno vrijeme primjene) ili unutar 3 sata prije ili nakon uobičajena vremena primjene (fleksibilno vrijeme doziranja). Fleksibilno vrijeme primjene nije utjecalo na regulaciju glikemije niti na incidenciju hipoglikemije.

Protutijela

Rezultati ispitivanja u kojima se Toujeo uspoređivao s inzulinom glarginom jačine 100 jedinica/ml nisu ukazali ni na kakvu razliku između lijeka Toujeo i inzulina glargina jačine 100 jedinica/ml s obzirom na nastanak protutijela na inzulin, djelotvornost, sigurnost ili dozu bazalnog inzulina.

Tjelesna težina

U bolesnika liječenih lijekom Toujeo, srednja promjena tjelesne težine primijećena na kraju 6-mjesečnog razdoblja bila je manja od 1 kg (vidjeti Tablice 1 i 2).

Rezultati ispitivanja progresije dijabetičke retinopatije

Učinak inzulina glargina jačine 100 jedinica/ml (primijenjenog jedanput dnevno) na dijabetičku retinopatiju ocijenjen je u 5-godišnjem otvorenom kliničkom ispitivanju kontroliranom NPH inzulinom (NPH primijenjen dvaput na dan) u 1024 bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2, u kojih je progresija retinopatije za više od 3 stupnja na ljestvici ETDRS (ispitivanje ranog liječenja dijabetičke retinopatije; engl. Early Treatment Diabetic Retinopathy Study) bila ispitana fotografiranjem fundusa.

Nije primijećena značajna razlika u progresiji dijabetičke retinopatije kada se inzulin glargin jačine 100 jedinica/ml uspoređivao s NPH inzulinom.

Ispitivanje dugoročne djelotvornosti i sigurnosti

Ispitivanje ORIGIN (smanjenje ishoda uz početnu intervenciju inzulinom glarginom; engl. Outcome Reduction with Initial Glargine INtervention) bilo je multicentrično, randomizirano ispitivanje faktorijalnog dizajna 2x2, provedeno u 12 537 sudionika s visokim kardiovaskularnim rizikom i poremećajem razine glukoze natašte ili narušenom tolerancijom glukoze (12% sudionika) ili šećernom bolešću tipa 2 (liječenom ≤ 1 oralnim antidijabetikom) (88% ispitanika). Sudionici su bili randomizirani (1:1) da primaju inzulin glargin jačine 100 jedinica/ml (n=6264), titriran kako bi se postigla razina glukoze u plazmi natašte od ≤ 95 mg/dl (5,3 mmol/l), ili standardno liječenje (n=6273).

Prvi od dvaju primarnih ishoda djelotvornosti bilo je vrijeme do prve pojave smrti zbog kardiovaskularnog uzroka, nesmrtonosnog infarkta miokarda ili nesmrtonosnog moždanog udara, a drugi od dvaju primarnih ishoda djelotvornosti bilo je vrijeme do prve pojave bilo kojeg događaja povezanoga s prvim primarnim ishodom ili do postupka revaskularizacije (koronarnih, karotidnih ili perifernih krvnih žila) ili hospitalizacije zbog zatajenja srca.

Sekundarne mjere ishoda uključivale su smrtnost zbog bilo kojega uzroka i kompozitni mikrovaskularni ishod.

Inzulin glargin jačine 100 jedinica/ml nije promijenio relativan rizik od kardiovaskularne bolesti i kardiovaskularne smrtnosti u usporedbi sa standardnim liječenjem. Nisu primijećene razlike između inzulina glargina i standardnog liječenja za dva primarna ishoda, za bilo koju mjeru koja je bila sastavnica navedenih ishoda, smrtnost zbog bilo kojeg uzroka niti kompozitni mikrovaskularni ishod. Srednja doza inzulina glargina jačine 100 jedinica/ml na kraju ispitivanja bila je 0,42 jedinice/kg.

Sudionici su na početku ispitivanja imali medijan vrijednosti HbA1c od 6,4%, dok se medijan vrijednosti HbA1c tijekom liječenja kretao u rasponu od 5,9-6,4% u skupini koja je primala inzulin glargin jačine 100 jedinica/ml te od 6,2-6,6% u skupini koja je primala standardno liječenje tijekom čitavoga razdoblja praćenja.

Stopa teške hipoglikemije (broj pogođenih sudionika na 100 sudionik-godina izloženosti) iznosila je 1,05 u skupini koja je primala inzulin glargin jačine 100 jedinica/ml i 0,30 u skupini koja je primala standardno liječenje, dok je stopa potvrđene hipoglikemije koja se nije smatrala teškom iznosila 7,71 u skupini koja je primala inzulin glargin jačine 100 jedinica/ml te 2,44 u skupini koja je primala standardno liječenje. Tijekom ovog 6-godišnjeg ispitivanja, u 42% ispitanika u skupini koja je primala inzulin glargin jačine 100 jedinica/ml nije zabilježen nijedan događaj hipoglikemije.

Pri posljednjoj kontroli tijekom liječenja zabilježeno je srednje povećanje tjelesne težine od 1,4 kg u odnosu na početnu vrijednost u skupini koja je primala inzulin glargin jačine 100 jedinica/ml te srednje smanjenje od 0,8 kg u odnosu na početnu vrijednost u skupini koja je primala standardno liječenje.

5.2Farmakokinetička svojstva

Apsorpcija i distribucija

Nakon supkutane injekcije lijeka Toujeo u zdravih osoba i bolesnika sa šećernom bolešću, koncentracije inzulina u serumu ukazivale su na sporiju i dulju apsorpciju, koja je za posljedicu imala profil koncentracije kroz vrijeme s nižim i postojanijim vrijednostima u usporedbi s inzulinom glarginom jačine 100 jedinica/ml.

Farmakokinetički profili bili su sukladni farmakodinamičkoj aktivnosti lijeka Toujeo.

Stanje dinamičke ravnoteže unutar terapijskog raspona postiže se nakon 3-4 dana svakodnevne primjene lijeka Toujeo.

Nakon supkutane primjene lijeka Toujeo, intraindividualna varijabilnost, koja se definira kao koeficijent varijacije za izloženost inzulinu tijekom 24 sata, bila je niska u stanju dinamičke ravnoteže (17,4%).

Biotransformacija

Inzulin glargin se nakon supkutane primjene brzo metabolizira na karboksilnim krajevima beta lanca, pri čemu nastaju dva aktivna metabolita: M1 (21A-Gly-inzulin) i M2 (21A-Gly-des-30B-Thr-inzulin).

Glavni cirkulirajući metabolit u plazmi je M1. Izloženost metabolitu M1 raste s primijenjenom dozom inzulina glargina. Farmakokinetički i farmakodinamički nalazi pokazuju da se učinak supkutane injekcije inzulina glargina uglavnom temelji na izloženosti metabolitu M1. U najvećeg broja ispitanika inzulin glargin i metabolit M2 nisu bili mjerljivi, a kada i jesu pronađeni, njihova je koncentracija bila neovisna o primijenjenoj dozi i formulaciji inzulina glargina.

Eliminacija

Poluvijek eliminacije inzulina glargina i ljudskog inzulina nakon intravenske primjene bio je usporediv.

Poluvijek lijeka Toujeo nakon supkutane primjene određuje brzina apsorpcije iz potkožnog tkiva.

Poluvijek lijeka Toujeo nakon supkutane injekcije iznosi 18-19 sati, neovisno o dozi.

5.3Neklinički podaci o sigurnosti primjene

Neklinički podaci ne ukazuju na poseban rizik za ljude na temelju konvencionalnih ispitivanja sigurnosne farmakologije, toksičnosti ponovljenih doza, genotoksičnosti, kancerogenosti i reproduktivne toksičnosti.

6.FARMACEUTSKI PODACI

6.1Popis pomoćnih tvari

cinkov klorid metakrezol glicerol

kloridna kiselina (za prilagodbu pH) natrijev hidroksid (za prilagodbu pH) voda za injekcije

6.2Inkompatibilnosti

Toujeo se ne smije miješati ni razrjeđivati ni s jednim drugim inzulinom niti drugim lijekovima. Miješanje ili razrjeđivanje lijeka Toujeo mijenja njegov profil djelovanja kroz vrijeme, a miješanje uzrokuje i precipitaciju.

6.3Rok valjanosti

30 mjeseci.

Rok valjanosti nakon prve uporabe brizgalice

Lijek se može čuvati najdulje 6 tjedana na temperaturi ispod 30°C, zaštićen od izvora topline i izravne svjetlosti. Brizgalice u uporabi ne smiju se odlagati u hladnjak. Nakon svake injekcije, zatvarač brizgalice se mora vratiti na brizgalicu radi zaštite od svjetlosti.

6.4Posebne mjere pri čuvanju lijeka

Prije prve uporabe

Čuvati u hladnjaku (2°C-8°C).

Ne zamrzavati niti stavljati neposredno uz zamrzivač ili rashladni uložak. Napunjenu brizgalicu čuvati u vanjskom pakiranju radi zaštite od svjetlosti.

Nakon prve uporabe ili rezervne brizgalice

Uvjete čuvanja nakon prvog otvaranja lijeka vidjeti u dijelu 6.3.

6.5Vrsta i sadržaj spremnika

Napunjena brizgalica

Uložak (bezbojno staklo tipa 1) s crnim klipom (bromobutilna guma) i zatvaračem s rubnikom (aluminij) s čepom (izoprenski laminat i bromobutilna guma). Uložak je ugrađen u brizgalicu za jednokratnu uporabu. Jedan uložak sadrži 1,5 ml otopine.

Dostupna su pakiranja od 1, 3, 5 i 10 brizgalica. Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja. Igle nisu uključene u pakiranje.

6.6Posebne mjere za zbrinjavanje i druga rukovanja lijekom

Prije prve uporabe, brizgalica se mora držati na sobnoj temperaturi najmanje 1 sat.

Prije uporabe napunjene brizgalice Toujeo SoloStar, moraju se pažljivo pročitati upute za uporabu koje su sastavni dio Upute o lijeku. Napunjena brizgalica Toujeo SoloStar mora se koristiti sukladno preporukama navedenima u tim uputama za uporabu (vidjeti dio 4.2).

Uložak treba pregledati prije uporabe. Uložak se smije upotrijebiti samo ako je otopina bistra, bezbojna, vodenasta i ako nema vidljivih krutih čestica. Budući da je Toujeo otopina, nije ga potrebno resuspendirati prije uporabe.

Prije svake injekcije uvijek se mora provjeriti naljepnica na inzulinu kako ne bi došlo do medikacijskih pogrešaka zbog zamjene lijeka Toujeo i drugih inzulina. Jačina '300' istaknuta je na naljepnici bojom meda (vidjeti dio 4.4).

Toujeo se nikada ne smije izvlačiti iz uloška napunjene brizgalice SoloStar u štrcaljku jer u protivnom može doći do teškog predoziranja (vidjeti dio 4.2).

Igle se moraju baciti odmah nakon uporabe. Prije svake injekcije mora se pričvrstiti nova sterilna igla. Ponovna uporaba igala povećava rizik od začepljenja igle, što može dovesti do primjene premale ili prevelike doze. Uporaba nove sterilne igle ujedno minimizira i rizik od onečišćenja i infekcije. U slučaju začepljenja igle, bolesnici se moraju pridržavati uputa opisanih u 3. koraku Uputa za uporabu, koje dolaze zajedno s Uputom o lijeku (vidjeti dio 4.2).

Upotrijebljene igle moraju se odložiti u neprobojan spremnik ili zbrinuti sukladno lokalnim propisima.

Prazne brizgalice nikada se ne smiju ponovno upotrijebiti i moraju se propisno zbrinuti.

Da bi se spriječio mogući prijenos bolesti, istu inzulinsku brizgalicu nikada ne smije koristiti više osoba, čak ni kada se zamijeni igla (vidjeti dio 4.2).

7.NOSITELJ ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET

Sanofi-Aventis Deutschland GmbH, D-65926 Frankfurt na Majni, Njemačka.

8.BROJ(EVI) ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET

EU/1/00/133/033

EU/1/00/133/034

EU/1/00/133/035

EU/1/00/133/036

9.DATUM PRVOG ODOBRENJA/DATUM OBNOVE ODOBRENJA

Datum prvog odobrenja: 27. lipnja 2000.

Datum posljednje obnove: 17. veljače 2015.

10.DATUM REVIZIJE TEKSTA

Detaljnije informacije o ovom lijeku dostupne su na web stranici Europske agencije za lijekove: http://www.ema.europa.eu

1. NAZIV LIJEKA

Toujeo 100 jedinica/ml otopina za injekciju u bočici

Toujeo 100 jedinica/ml otopina za injekciju u ulošku

Toujeo 100 jedinica/ml otopina za injekciju u ulošku za OptiClik

Toujeo OptiSet 100 jedinica/ml otopina za injekciju u napunjenoj brizgalici

Toujeo SoloStar 100 jedinica/ml otopina za injekciju u napunjenoj brizgalici

2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV

Jedan ml sadrži 100 jedinica inzulina glargina* (što odgovara 3,64 mg).

Bočica

Jedna bočica sadrži 5 ml otopine za injekciju, što odgovara 500 jedinica, odnosno 10 ml otopine za injekciju, što odgovara 1000 jedinica.

Uložak, uložak za OptiClik, napunjena brizgalica OptiSet, napunjena brizgalica SoloStar Jedan uložak sadrži 3 ml otopine za injekciju, što odgovara 300 jedinica.

*Inzulin glargin proizveden je tehnologijom rekombinantne DNK na bakteriji Escherichia coli.

Za cjeloviti popis pomoćnih tvari, vidjeti dio 6.1.

3. FARMACEUTSKI OBLIK

Otopina za injekciju.

Bistra, bezbojna otopina.

4. KLINIČKI PODACI

4.1 Terapijske indikacije

Liječenje šećerne bolesti u odraslih, adolescenata i djece u dobi od 2 ili više godina.

4.2 Doziranje i način primjene

Doziranje

Toujeo sadrži inzulin glargin, koji je inzulinski analog s produljenim djelovanjem. Toujeo se primjenjuje jedanput na dan, u bilo koje vrijeme, ali svaki dan u isto doba dana.

Režim doziranja (dozu i vrijeme primjene) potrebno je prilagoditi pojedinom bolesniku. U bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2, Toujeo se može primjenjivati zajedno s oralnim antidijabeticima. Jačina ovoga lijeka izražena je u jedinicama. Ove se jedinice odnose isključivo na Toujeo te nisu

istovjetne internacionalnim jedinicama (IU) ili jedinicama koje se koriste za izražavanje jačine drugih inzulinskih analoga (vidjeti dio 5.1).

Posebne populacije

Stariji bolesnici (≥ 65 godina)

U starijih osoba progresivno pogoršanje bubrežne funkcije može dovesti do postupnog i ravnomjernog smanjenja potrebe za inzulinom.

Oštećenje funkcije bubrega

U bolesnika s oštećenjem funkcije bubrega potrebe za inzulinom mogu biti smanjene zbog usporenog metabolizma inzulina.

Oštećenje funkcije jetre

U bolesnika s oštećenjem funkcije jetre potrebe za inzulinom mogu biti smanjene zbog smanjenog kapaciteta glukoneogeneze te usporenog metabolizma inzulina.

Pedijatrijska populacija

Adolescenti i djeca u dobi od 2 ili više godina

Sigurnost primjene i djelotvornost lijeka Toujeo ustanovljene su u adolescenata i djece u dobi od 2 ili više godina (vidjeti dio 5.1). Režim doziranja (doza i vrijeme) treba se individualno prilagoditi.

Djeca mlađa od 2 godine

Sigurnost primjene i djelotvornost lijeka Toujeo nisu ustanovljene. Nema dostupnih podataka.

Prijelaz s drugih inzulina na Toujeo

Kad se prelazi s liječenja inzulinom srednje dugog ili dugog djelovanja na liječenje lijekom Toujeo možda će biti potrebno prilagoditi dozu bazalnog inzulina i drugih antidijabetika pri istodobnoj primjeni (dozu i vrijeme primjene dodatnih običnih inzulina ili brzodjelujućih inzulinskih analoga, odnosno dozu oralnih antidijabetika).

Kako bi se umanjio rizik od noćne i ranojutarnje hipoglikemije, bolesnici koji prelaze s primjene bazalnog NPH inzulina dvaput na dan na Toujeo jedanput na dan moraju u prvim tjednima liječenja smanjiti dozu bazalnog inzulina za 20-30%.

U prvim tjednima liječenja to smanjenje mora se barem djelomično nadoknaditi povećanjem doze inzulina u vrijeme obroka, a nakon tog početnoga razdoblja doziranje je potrebno individualno prilagoditi.

Bolesnici koji zbog postojanja protutijela na ljudski inzulin uzimaju visoke doze inzulina mogu imati bolji terapijski odgovor na Toujeo.

Tijekom prijelaza i u prvim tjednima nakon toga preporučuje se pomno nadzirati metabolizam.

Zbog poboljšane metaboličke regulacije i posljedičnog povećanja inzulinske osjetljivosti možda će biti potrebna daljnja prilagodba režima doziranja. Dozu će možda trebati prilagoditi i ako, primjerice, dođe do promjena tjelesne težine ili životnih navika bolesnika, ako se promijeni vrijeme primjene doze inzulina ili nastupe druge okolnosti zbog kojih se povećava sklonost hipoglikemiji odnosno hiperglikemiji (vidjeti dio 4.4).

Način primjene

Toujeo se primjenjuje supkutano.

Toujeo se ne smije primjenjivati intravenski. Produljeno djelovanje lijeka Toujeo ovisi o injiciranju u potkožno tkivo. Intravenska primjena uobičajene supkutane doze može izazvati tešku hipoglikemiju.

Nema klinički značajne razlike u koncentracijama inzulina niti glukoze u serumu nakon primjene lijeka Toujeo u abdomen, deltoidni mišić ili bedro. Mjesto injiciranja mora se promijeniti kod svake injekcije unutar preporučenog područja davanja.

Toujeo se ne smije miješati s drugim inzulinima niti razrjeđivati. Miješanjem ili razrjeđivanjem može se promijeniti trajanje i način djelovanja lijeka, a miješanje može uzrokovati precipitaciju.

Bočica, uložak, uložak za OptiClik

Za dodatne informacije o rukovanju, vidjeti dio 6.6.

Napunjena brizgalica OptiSet, napunjena brizgalica SoloStar

Prije uporabe napunjene brizgalice, moraju se pažljivo pročitati upute za uporabu koje su sastavni dio upute o lijeku (vidjeti dio 6.6).

4.3 Kontraindikacije

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili neku od pomoćnih tvari navedenih u dijelu 6.1.

4.4 Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi

Toujeo nije inzulin izbora za liječenje dijabetičke ketoacidoze. U takvim se slučajevima preporučuje intravenska primjena običnog inzulina.

U slučaju nedostatne kontrole glukoze ili sklonosti hiperglikemiji odnosno hipoglikemiji, prije razmatranja prilagodbe doze mora se procijeniti pridržava li se bolesnik propisanog režima doziranja i mjesta injiciranja, pravilne tehnike injiciranja te sve ostale važne čimbenike.

Prebacivanje bolesnika na drugu vrstu inzulina ili inzulin drugog proizvođača treba provesti pod strogim medicinskim nadzorom. Promjene u jačini, nazivu inzulina (proizvođač), vrsti (obični, NPH, lente, dugodjelujući itd.), podrijetlu (životinjski, ljudski, analog ljudskog inzulina) i/ili načinu proizvodnje mogu rezultirati potrebom promjene doziranja.

Hipoglikemija

Vrijeme nastupa hipoglikemije ovisi o načinu djelovanja inzulina koji se primjenjuju te se stoga može promijeniti s promjenom režima liječenja. Zbog ravnomjernije opskrbe bazalnim inzulinom kod primjene lijeka Toujeo, može se očekivati manje noćnih no više ranojutarnjih epizoda hipoglikemije.

Poseban oprez i pojačana kontrola glukoze u krvi preporučuju se u bolesnika u kojih epizode hipoglikemije mogu biti klinički posebno važne, poput bolesnika sa značajnom stenozom koronarnih arterija ili krvnih žila koje opskrbljuju mozak (rizik od srčanih ili cerebralnih komplikacija hipoglikemije) te bolesnika s proliferativnom retinopatijom, naročito ako nije liječena fotokoagulacijom (rizik od prolazne amauroze uslijed hipoglikemije).

Bolesnici bi trebali biti svjesni okolnosti u kojima su upozoravajući simptomi hipoglikemije slabije izraženi. Upozoravajući simptomi hipoglikemije u određenim se rizičnim skupinama mogu promijeniti, biti manje izraženi ili izostati. One obuhvaćaju bolesnike:

-u kojih je regulacija glikemije izrazito poboljšana,

-u kojih se hipoglikemija razvija postupno,

-starije životne dobi,

-koji su prešli sa životinjskog inzulina na ljudski inzulin,

-u kojih je prisutna autonomna neuropatija,

-koji već dugo boluju od šećerne bolesti,

-koji pate od neke psihijatrijske bolesti,

-koji se istodobno liječe određenim drugim lijekovima (vidjeti dio 4.5).

Takve okolnosti mogu dovesti do teške hipoglikemije (i mogućeg gubitka svijesti) prije nego li bolesnik postane svjestan nastanka hipoglikemije.

Produljeno djelovanje supkutano primijenjenog inzulina glargina može odgoditi oporavak od hipoglikemije.

Ako se uoče normalne ili snižene vrijednosti glikiranog hemoglobina, mora se uzeti u obzir mogućnost pojave opetovanih, neprepoznatih (posebice noćnih) epizoda hipoglikemije.

Za smanjenje rizika od hipoglikemije neophodno je da se bolesnik pridržava režima doziranja i prehrane, da pravilno primjenjuje inzulin te da prepoznaje simptome hipoglikemije. Čimbenici koji povećavaju sklonost hipoglikemiji traže posebno strog nadzor te prema potrebi i prilagodbu doze. Oni obuhvaćaju:

-promjenu područja injiciranja,

-poboljšanu osjetljivost na inzulin (npr. uklanjanjem čimbenika stresa),

-povećanu ili dugotrajnu tjelesnu aktivnost na koju bolesnik nije navikao,

-interkurentnu bolest (npr. povraćanje, proljev),

-nedovoljan unos hrane,

-propuštanje obroka,

-konzumaciju alkohola,

-neke nekompenzirane endokrine poremećaje (npr. kod hipotireoze i insuficijencije adenohipofize ili kore nadbubrežne žlijezde),

-istodobno liječenje određenim drugim lijekovima (vidjeti dio 4.5).

Interkurentna bolest

Kod interkurentne bolesti potreban je pojačan nadzor metabolizma. U mnogim slučajevima indicirane su pretrage mokraće na ketone, a često je potrebno prilagoditi dozu inzulina. Potreba za inzulinom često je povećana. Bolesnici sa šećernom bolešću tipa 1 moraju nastaviti redovito uzimati barem male količine ugljikohidrata, čak i kad nisu u stanju jesti ili jedu vrlo malo, ili kad povraćaju i sl., a nikada ne smiju sasvim izostaviti inzulin.

Protutijela na inzulin

Primjena inzulina može uzrokovati stvaranje protutijela na inzulin. U rijetkim slučajevima, prisustvo tih protutijela na inzulin može uvjetovati prilagodbu doze inzulina kako bi se umanjila sklonost hiperglikemiji odnosno hipoglikemiji (vidjeti dio 5.1).

Brizgalice koje se koriste s Toujeo ulošcima

Toujeo ulošci mogu se koristiti samo sa sljedećim brizgalicama:

-JuniorSTAR kojim se može dozirati lijek Toujeo u koracima od 0,5 jedinica

-OptiPen, ClikSTAR, Tactipen, Autopen 24 i AllStar, kojima se može dozirati lijek Toujeo u koracima od 1 jedinice.

Ovi ulošci ne smiju se upotrebljavati niti s jednom drugom brizgalicom za višekratnu primjenu jer je preciznost doziranja utvrđena samo s navedenim brizgalicama. Neke od navedenih brizgalica možda se neće nalaziti na tržištu u Vašoj zemlji.

Rukovanje napunjenom brizgalicom OptiSet i napunjenom brizgalicom SoloStar

Prije uporabe napunjene brizgalice moraju se pažljivo pročitati upute za uporabu koje su sastavni dio upute o lijeku. Napunjene brizgalice moraju se koristiti kako je preporučeno u uputama za uporabu

(vidjeti dio 6.6).

Medikacijske pogreške

Prijavljene su medikacijske pogreške kada su umjesto inzulina glargina slučajno primijenjeni drugi inzulini, osobito kratkodjelujući inzulini. Prije svake injekcije uvijek se mora provjeriti naljepnica na inzulinu kako ne bi došlo do medikacijskih pogrešaka zbog zamjene inzulina glargina i drugih inzulina.

Kombinacija lijeka Toujeo i pioglitazona

Zabilježeni su slučajevi zatajivanja srca kod primjene pioglitazona u kombinaciji s inzulinom, osobito u bolesnika koji su imali rizične faktore za razvoj zatajivanja srca. Ovo treba imati na umu ako se razmatra liječenje kombinacijom pioglitazona i lijeka Toujeo. U slučaju primjene ove kombinacije, potrebno je nadzirati bolesnike i pratiti pojavu znakova i simptoma zatajivanja srca, porasta tjelesne težine i edema. Liječenje pioglitazonom mora se prekinuti ako dođe do bilo kakvog pogoršanja srčanih simptoma.

Pomoćne tvari

Ovaj lijek sadrži manje od 1 mmol (23 mg) natrija po dozi, tj. zanemarive količine natrija.

4.5 Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcija

Brojne tvari utječu na metabolizam glukoze i mogu zahtijevati prilagodbu doze inzulina glargina.

Tvari koje mogu pojačati učinak na snižavanje razine glukoze u krvi i povećati sklonost hipoglikemiji obuhvaćaju oralne antidijabetike, inhibitore angiotenzin konvertirajućeg enzima (ACE), dizopiramid, fibrate, fluoksetin, inhibitore monoaminooksidaze, pentoksifilin, propoksifen, salicilate i sulfonamidske antibiotike.

Tvari koje mogu smanjiti učinak na snižavanje razine glukoze u krvi obuhvaćaju kortikosteroide, danazol, diazoksid, diuretike, glukagon, izoniazid, estrogene i progestagene, derivate fenotiazina, somatropin, simpatomimetičke lijekove (npr. epinefrin [adrenalin], salbutamol, terbutalin), hormone štitnjače, atipične antipsihotike (npr. klozapin i olanzapin) te inhibitore proteaze.

Beta blokatori, klonidin, soli litija odnosno alkohol mogu pojačati ili oslabiti učinak inzulina na snižavanje razine glukoze u krvi. Pentamidin može uzrokovati hipoglikemiju, nakon koje može uslijediti hiperglikemija. Pentamidin može uzrokovati hipoglikemiju, nakon koje ponekad može uslijediti hiperglikemija.

Osim toga, pod utjecajem simpatolitika, poput beta blokatora, klonidina, gvanetidina i rezerpina, mogu oslabjeti ili potpuno izostati znakovi adrenergičke proturegulacije.

4.6 Plodnost, trudnoća i dojenje

Trudnoća

Nema kliničkih podataka o trudnicama izloženim inzulinu glarginu u kontroliranim kliničkim ispitivanjima. Velika količina podataka o trudnicama (više od 1000 iznesenih trudnoća) izloženim inzulinu glarginu nakon stavljanja lijeka u promet ukazuje na to da inzulin glargin ne pokazuje specifične štetne učinke na trudnoću te da ne uzrokuje specifične malformacije niti feto/neonatalnu toksičnost. Istraživanja na životinjama ne ukazuju na reproduktivnu toksičnost.

Može se razmotriti primjena lijeka Toujeo tijekom trudnoće, ako je to klinički opravdano.

Vrlo je bitno da bolesnice s postojećim ili gestacijskim dijabetesom održavaju dobru metaboličku kontrolu tijekom trudnoće, kako bi se spriječili štetni ishodi povezani s hiperglikemijom. Potrebe za inzulinom mogu se smanjiti tijekom prvog tromjesečja, a u pravilu se povećavaju u drugom i trećem tromjesečju trudnoće. Neposredno nakon poroda naglo pada potreba za inzulinom (povećan rizik od hipoglikemije). Vrlo je važno pomno kontrolirati razinu glukoze.

Dojenje

Nije poznato izlučuje li se inzulin glargin u majčino mlijeko. Ne očekuje se metabolički učinak progutanog inzulina glargina u dojene novorođenčadi/dojenčadi jer se inzulin glargin, s obzirom da je peptid, u ljudskom probavnom sustavu probavlja u aminokiseline. Dojiljama će možda biti potrebno prilagoditi dozu inzulina i prehranu.

Plodnost

Istraživanja na životinjama ne ukazuju na izravne štetne učinke na plodnost.

4.7 Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima

Bolesnikova sposobnost koncentracije i reakcije može biti umanjena zbog hipoglikemije ili hiperglikemije ili, primjerice, zbog oštećenja vida. To može predstavljati rizik u situacijama u kojima su takve sposobnosti posebno važne (primjerice, vožnja ili rad sa strojevima).

Bolesnicima treba savjetovati da poduzmu mjere kako bi izbjegli hipoglikemiju tijekom vožnje. To je osobito važno u osoba u kojih su upozoravajući simptomi hipoglikemije slabije izraženi ili izostaju te

u osoba s čestim epizodama hipoglikemije. Treba razmotriti je li preporučljivo u takvim okolnostima upravljati vozilom ili raditi sa strojevima.

4.8 Nuspojave

Sažetak sigurnosnog profila

Hipoglikemija (vrlo često), koja je općenito najčešća nuspojava inzulinske terapije, može nastupiti ako je doza inzulina previsoka u odnosu na potrebu za inzulinom (vidjeti dio 4.4).

Tablični prikaz nuspojava

Sljedeće nuspojave povezane s primjenom lijeka zabilježene u kliničkim ispitivanjima prikazane su prema organskim sustavima i padajućem nizu prema učestalosti (vrlo često: ≥ 1/10; često: ≥ 1/100 i < 1/10; manje često: ≥ 1/1000 i < 1/100; rijetko: ≥ 1/10 000 i < 1/1000; vrlo rijetko: < 1/10 000).

Unutar svake skupine učestalosti nuspojave su prikazane u padajućem nizu prema ozbiljnosti.

MedDRA

Vrlo često

Često

Manje

Rijetko

Vrlo

klasifikacija

 

 

često

 

rijetko

organskih

 

 

 

 

 

sustava

 

 

 

 

 

Poremećaji

 

 

 

alergijske

 

imunološkog

 

 

 

reakcije

 

sustava

 

 

 

 

 

Poremećaji

hipoglikemija

 

 

 

 

metabolizma i

 

 

 

 

 

prehrane

 

 

 

 

 

Poremećaji

 

 

 

 

disgeuzija

živčanog

 

 

 

 

 

sustava

 

 

 

 

 

Poremećaji oka

 

 

 

poremećaj

 

 

 

 

 

vida

 

 

 

 

 

retinopatija

 

Poremećaji

 

lipohipertrofija

lipoatrofija

 

 

kože i

 

 

 

 

 

potkožnog tkiva

 

 

 

 

 

Poremećaji

 

 

 

 

mialgija

mišićno-

 

 

 

 

 

koštanog

 

 

 

 

 

sustava i

 

 

 

 

 

vezivnog tkiva

 

 

 

 

 

Opći

 

reakcije na

 

edem

 

poremećaji i

 

mjestu

 

 

 

reakcije na

 

injiciranja

 

 

 

mjestu primjene

 

 

 

 

 

Opis odabranih nuspojava

Poremećaji metabolizma i prehrane

Teški napadaji hipoglikemije, posebno ako se ponavljaju, mogu uzrokovati neurološka oštećenja.

Epizode produljenih ili teških hipoglikemija mogu biti opasne po život.

U mnogih bolesnika znakovima i simptomima neuroglikopenije prethode znakovi adrenergičke proturegulacije. Općenito, što je veći i brži pad razine glukoze u krvi, to je izraženiji fenomen proturegulacije i njegovi simptomi (vidjeti dio 4.4).

Poremećaji imunološkog sustava

Neposredne alergijske reakcije na inzulin su rijetke. Takve reakcije na inzulin (uključujući inzulin glargin) ili na pomoćne tvari mogu, primjerice, biti povezane s generaliziranim kožnim reakcijama, angioedemom, bronhospazmom, hipotenzijom i šokom te mogu ugroziti život.

Poremećaji oka

Izražena promjena u regulaciji glikemije može uzrokovati privremeni poremećaj vida zbog privremene promjene napetosti i refrakcijskog indeksa leće.

Dugoročno poboljšanje regulacije glikemije smanjuje rizik od napredovanja dijabetičke retinopatije. No, intenziviranje inzulinskog liječenja te naglo poboljšanje regulacije glikemije može biti povezano s privremenim pogoršanjem dijabetičke retinopatije. U bolesnika s proliferativnom retinopatijom, osobito ako nije liječena fotokoagulacijom, teške epizode hipoglikemije mogu dovesti do prolazne amauroze.

Poremećaji kože i potkožnog tkiva

Na mjestu injekcije može doći do lipodistrofije koja može odgoditi lokalnu apsorpciju inzulina. Neprestano mijenjanje mjesta injiciranja unutar preporučenih područja može pomoći u ublažavanju ili sprečavanju takvih reakcija.

Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene

Reakcije na mjestu injiciranja uključuju crvenilo, bol, svrbež, koprivnjaču, oticanje ili upalu. Većina blagih reakcija na inzulin na mjestu injiciranja obično se povlači u roku od nekoliko dana do nekoliko tjedana.

U rijetkim slučajevima inzulin može dovesti do retencije natrija i edema, pogotovo ako je ranija slaba regulacija metabolizma poboljšana intenziviranom inzulinskom terapijom.

Pedijatrijska populacija

Općenito, profil sigurnosti primjene lijeka u djece i adolescenata (≤ 18 godina) sličan je profilu sigurnosti primjene u odraslih bolesnika.

Prijave nuspojava nakon stavljanja lijeka u promet relativno češće uključuju reakcije na mjestu injiciranja (bol na mjestu injiciranja, reakcija na mjestu injiciranja) i kožne reakcije (osip, urtikarija) u djece i adolescenata (≤ 18 godina) nego u odraslih.

Nema podataka iz kliničkih ispitivanja o sigurnosti primjene u djece mlađe od 2 godine.

Prijavljivanje sumnji na nuspojavu

Nakon dobivanja odobrenja lijeka, važno je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se omogućuje kontinuirano praćenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih djelatnika se traži da prijave svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava navedenog u Dodatku V.

4.9 Predoziranje

Simptomi

Predoziranje inzulinom može uzrokovati tešku, a katkada i dugotrajnu te po život opasnu hipoglikemiju.

Liječenje

Blage epizode hipoglikemije obično se mogu liječiti oralnim uzimanjem ugljikohidrata. Možda će biti potrebne prilagodbe doze lijeka, rasporeda obroka ili tjelesne aktivnosti.

Teže epizode popraćene komom, konvulzijama ili neurološkim oštećenjima mogu se liječiti intramuskularnom/supkutanom primjenom glukagona ili intravenskom primjenom koncentrirane glukoze. Možda će biti potrebno održavati unos ugljikohidrata i nadzirati bolesnika jer se nakon prividnog kliničkog poboljšanja hipoglikemija može ponovno pojaviti.

5. FARMAKOLOŠKA SVOJSTVA

5.1 Farmakodinamička svojstva

Farmakoterapijska skupina: Pripravci za liječenje šećerne bolesti; inzulini i analozi za injiciranje dugog djelovanja. ATK oznaka: A10AE04.

Mehanizam djelovanja

Inzulin glargin analog je ljudskog inzulina male topljivosti pri neutralnom pH. Potpuno je topljiv u kiselom mediju kakav je Toujeo otopina za injekciju (pH 4). Nakon injekcije u potkožno tkivo, kisela otopina se neutralizira i stvaraju se mikroprecipitati iz kojih se neprestano otpuštaju male količine inzulina glargina, što osigurava ravnomjernu, predvidljivu koncentraciju lijeka kroz vrijeme, bez vršnih koncentracija i s produljenim djelovanjem.

Inzulin glargin se metabolizira u 2 aktivna metabolita M1 i M2 (vidjeti dio 5.2).

Vezanje za inzulinski receptor: ispitivanja in vitro upućuju na to da je afinitet vezanja inzulina glargina i njegovih metabolita M1 i M2 na ljudski inzulinski receptor sličan afinitetu ljudskog inzulina.

Vezanje za IGF-1 receptor: Afinitet vezanja inzulina glargina za ljudski receptor IGF-1 proteina je otprilike 5 do 8 puta veći nego afinitet ljudskog inzulina (ali približno 70 do 80 puta manji nego afinitet IGF-1 proteina), dok je afinitet vezanja metabolita M1 i M2 za IGF-1 receptor nešto manji nego afinitet ljudskog inzulina.

Ukupna terapijska koncentracija inzulina (inzulina glargina i metabolita) nađena u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 1 bila je značajno niža od koncentracije potrebne za dostizanje polovice maksimalnog zasićenja IGF-1 receptora i posljedičnu aktivaciju mitogeno-proliferativnog puta koji se inicira putem IGF-1 receptora. Fiziološke koncentracije endogenog IGF-1 proteina mogu aktivirati mitogeno-proliferativni put; međutim, terapijske koncentracije koje se postižu u liječenju inzulinom, uključujući i liječenje lijekom Toujeo, su znatno niže od farmakoloških koncentracija potrebnih za aktivaciju IGF-1 metaboličkog puta.

Primarno djelovanje inzulina, uključujući inzulin glargin, je regulacija metabolizma glukoze. Inzulin i njegovi analozi snižavaju razinu glukoze u krvi potičući perifernu pohranu glukoze, posebice u skeletnu muskulaturu i masno tkivo te inhibirajući stvaranje glukoze u jetri. Inzulin inhibira lipolizu u adipocitima, inhibira proteolizu i povećava sintezu proteina.

U kliničkim farmakološkim ispitivanjima pokazalo se da su intravenski primijenjen inzulin glargin i ljudski inzulin ekvipotentni kada se daju u istim dozama. Kao i kod svih inzulina, na duljinu djelovanja inzulina glargina može utjecati fizička aktivnost i drugi čimbenici.

U ispitivanjima pomoću euglikemijske spone (engl. euglycaemic clamp studies) u zdravih osoba, odnosno u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 1, početak djelovanja supkutano primijenjenog inzulina glargina bio je sporiji u odnosu na ljudski NPH inzulin, dok mu je profil učinka bio ravnomjeran, bez vršnih koncentracija, a trajanje produljeno.

Sljedeći grafikon prikazuje rezultate ispitivanja na bolesnicima:

Profil aktivnosti u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 1

 

 

 

 

 

iskorištenjaglukoze*

 

 

 

 

(mg/kg/min)

 

 

Inzulin glargin

 

 

 

 

 

NPH inzulin

 

 

 

 

Brzina

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Vrijeme (h) nakon s.c. injekcije

Kraj razdoblja

promatranja

 

*količina infundirane glukoze potrebna za održanje stalne razine glukoze u plazmi (srednja vrijednost/sat)

Dulje djelovanje supkutano primijenjenog inzulina glargina izravno je povezano sa sporijom apsorpcijom, što podupire primjenu lijeka jedanput na dan. Trajanje djelovanja inzulina i inzulinskih analoga, poput inzulina glargina, može se značajno razlikovati između različitih osoba, odnosno u iste osobe.

U kliničkom su ispitivanju simptomi hipoglikemije odnosno odgovori proturegulacijskih hormona bili podjednaki nakon intravenske primjene inzulina glargina odnosno ljudskog inzulina i u zdravih dobrovoljaca i u bolesnika sa šećernom bolešću tipa 1.

U kliničkim je ispitivanjima učestalost križnih reakcija protutijela s ljudskim inzulinom i inzulinom glarginom bila podjednaka u skupinama liječenima NPH inzulinom odnosno inzulinom glarginom.

Učinak inzulina glargina (primijenjenog jedanput dnevno) na dijabetičku retinopatiju ocijenjen je u 5- godišnjem otvorenom kliničkom ispitivanju kontroliranom NPH inzulinom (NPH primijenjen dvaput na dan) na 1024 bolesnika sa šećernom bolešću tipa 2, u kojih je progresija retinopatije za više od 3 stupnja na ljestvici ETDRS (Early Treatment Diabetic Retinopathy Study) bila ispitana fotografiranjem fundusa. Nije opažena značajna razlika u progresiji dijabetičke retinopatije kad se inzulin glargin uspoređivao s NPH inzulinom.

Ispitivanje ORIGIN (smanjenje ishoda uz početnu intervenciju inzulinom glarginom; engl. Outcome Reduction with Initial Glargine INtervention) bilo je multicentrično, randomizirano ispitivanje faktorijalnog dizajna 2x2, provedeno na 12 537 sudionika s visokim kardiovaskularnim rizikom i poremećajem razine glukoze natašte ili narušenom tolerancijom glukoze (12% sudionika) ili šećernom bolešću tipa 2 liječenom ≤ 1 oralnim antidijabetikom (88% ispitanika). Sudionici su randomizirani (1:1) da primaju inzulin glargin (n=6264), titriran kako bi se postigla razina glukoze u plazmi natašte od ≤ 95 mg/dl (5,3 mmol/l), ili standardno liječenje (n=6273).

Prvi od dvaju primarnih ishoda djelotvornosti bilo je vrijeme do prve pojave smrti zbog kardiovaskularnog uzroka, nesmrtonosnog infarkta miokarda ili nesmrtonosnog moždanog udara, a drugi od dvaju primarnih ishoda djelotvornosti bilo je vrijeme do prve pojave bilo kojeg događaja povezanoga s prvim primarnim ishodom ili do postupka revaskularizacije (koronarnih, karotidnih ili perifernih krvnih žila) ili hospitalizacije zbog zatajenja srca.

Sekundarne mjere ishoda uključivale su smrtnost zbog bilo kojega uzroka i kompozitni mikrovaskularni ishod.

Inzulin glargin nije promijenio relativan rizik od kardiovaskularne bolesti i kardiovaskularne smrtnosti u usporedbi sa standardnim liječenjem. Nisu primijećene razlike između inzulina glargina i standardnog liječenja za dva primarna ishoda, za bilo koju mjeru koja je sastavnica navedenih ishoda, za smrtnost zbog bilo kojeg uzroka niti za kompozitni mikrovaskularni ishod.

Srednja doza inzulina glargina na kraju ispitivanja bila je 0,42 U/kg. Sudionici su na početku ispitivanja imali medijan vrijednosti HbA1c od 6,4%, dok se medijan vrijednosti HbA1c tijekom liječenja kretao u rasponu od 5,9-6,4% u skupini koja je primala inzulin glargin te od 6,2-6,6% u skupini koja je primala standardno liječenje tijekom čitavoga razdoblja praćenja.

Stopa teške hipoglikemije (broj pogođenih sudionika na 100 sudionik-godina izloženosti) iznosila je 1,05 u skupini koja je primala inzulin glargin i 0,30 u skupini koja je primala standardno liječenje, dok je stopa potvrđene hipoglikemije koja se nije smatrala teškom iznosila 7,71 u skupini koja je primala inzulin glargin te 2,44 u skupini koja je primala standardno liječenje. Tijekom ovog 6-godišnjeg ispitivanja, u 42% ispitanika u skupini koja je primala inzulin glargin nije zabilježen niti jedan događaj hipoglikemije.

Pri posljednjoj kontroli tijekom liječenja zabilježeno je srednje povećanje tjelesne težine od 1,4 kg u odnosu na početnu vrijednost u skupini koja je primala inzulin glargin te srednje smanjenje od 0,8 kg u odnosu na početnu vrijednost u skupini koja je primala standardno liječenje.

Pedijatrijska populacija

U randomiziranom, kontroliranom kliničkom ispitivanju pedijatrijski bolesnici (u dobi od 6 do 15 godina) sa šećernom bolešću tipa 1 (n = 349) bili su tijekom 28 tjedana na bazal-bolus režimu

liječenja inzulinom, u kojoj je prije svakog obroka primijenjen obični ljudski inzulin. Inzulin glargin primijenjen je jedanput na dan prije počinka, dok je ljudski NPH inzulin primijenjen jedanput ili dvaput na dan. Opaženi su podjednaki učinci na glikirani hemoglobin te incidenciju simptomatske hipoglikemije u obje terapijske skupine, ali razina glukoze u plazmi natašte više se smanjila u odnosu na početnu vrijednost u skupini koja je primala inzulin glargin nego u NPH skupini. Isto tako, u skupini koja je primala inzulin glargin bilo je manje slučajeva teške hipoglikemije. 143 bolesnika liječena inzulinom glarginom u ovom ispitivanju nastavila su liječenje inzulinom glarginom u nekontroliranom produžetku ispitivanja sa srednjom vrijednosti trajanja praćenja od 2 godine. Tijekom tog produljenog liječenja inzulinom glarginom nisu otkriveni novi signali u vezi sa sigurnošću primjene lijeka.

Također je provedeno ispitivanje s križnom zamjenom skupina u kojem je uspoređena primjena inzulina glargina i inzulina lispro, u odnosu na primjenu NPH i običnog ljudskog inzulina (svaka terapija primjenjivala se 16 tjedana, nasumičnim redoslijedom), u 26 adolescenata sa šećernom bolešću tipa 1, u dobi od 12 do 18 godina. Kao u prethodno opisanom pedijatrijskom ispitivanju, smanjenje razine glukoze u plazmi natašte u odnosu na početnu vrijednost bilo je veće u skupini koja je primala inzulin glargin nego u skupini koja je primala NPH inzulin. Promjene u koncentraciji

HbA1c u odnosu na početne vrijednosti bile su podjednake u obje terapijske skupine; međutim, razine glukoze u krvi zabilježene tijekom noći bile su značajno više u skupini koja je primala inzulin glargin/inzulin lispro nego u skupini koja je primala NPH/obični inzulin, sa srednjom najnižom vrijednošću od 5,4 mM, naspram 4,1 mM. Sukladno tome, incidencija noćne hipoglikemije iznosila je

32% u skupini koja je primala inzulin glargin/lispro, naspram 52% u skupini koja je primala

NPH/obični inzulin.

Provedeno je 24-tjedno ispitivanje s paralelnim skupinama koje je obuhvatilo 125 djece sa šećernom bolešću tipa 1 u dobi 2 do 6 godina, u kojemu se uspoređivalo djelovanje inzulina glargina primijenjenog jedanput na dan ujutro u odnosu na NPH inzulin primijenjen jedanput ili dvaput na dan kao bazalni inzulin. Obje skupine primale su bolus inzulin prije obroka.

Primarni cilj ispitivanja - dokazati da inzulin glargin nije inferioran u odnosu na NPH u svim slučajevima hipoglikemije - nije postignut, a zabilježen je trend povećanja broja slučajeva

hipoglikemije u skupini koja je primala inzulin glargin [omjer inzulin glargin: NPH (95% CI) = 1,18 (0,97-1,44)].

Varijabilnosti u vrijednostima glikiranog hemoglobina i glukoze bile su usporedive u obje terapijske skupine. U ovom ispitivanju nisu otkriveni novi signali u vezi sa sigurnošću primjene lijeka.

5.2 Farmakokinetička svojstva

Nakon supkutane injekcije inzulina glargina koncentracije inzulina u serumu zdravih osoba i dijabetičara ukazivale su na sporiju i značajno dulju apsorpciju te na izostanak vršne koncentracije u usporedbi s ljudskim NPH inzulinom. Koncentracije su stoga bile sukladne vremenskom profilu farmakodinamičke aktivnosti inzulina glargina. Prethodni grafikon prikazuje profil djelovanja inzulina glargina i NPH inzulina kroz vrijeme.

Inzulin glargin injiciran jedanput na dan postići će stanje dinamičke ravnoteže 2-4 dana nakon prve doze.

Kod intravenske primjene, poluvrijeme eliminacije inzulina glargina i ljudskog inzulina bilo je usporedivo.

Nakon supkutane primjene lijeka Toujeo u bolesnika sa šećernom bolešću inzulin glargin se brzo metabolizira na karboksilnim krajevima beta lanca, pri čemu nastaju dva aktivna metabolita: M1

(21A-Gly-inzulin) i M2 (21A-Gly-des-30B-Thr-inzulin). Glavni cirkulirajući metabolit u plazmi je M1. Izloženost metabolitu M1 raste s primijenjenom dozom lijeka Toujeo. Farmakokinetički i farmakodinamički nalazi pokazuju da se učinak supkutane injekcije lijeka Toujeo uglavnom temelji na izloženosti metabolitu M1. U najvećeg broja ispitanika inzulin glargin i metabolit M2 nisu se mogli utvrditi, a kada su i utvrđeni, njihova je koncentracija bila neovisna o primijenjenoj dozi lijeka Toujeo.

U kliničkim ispitivanjima, analize podskupina prema dobi i spolu nisu ukazale na razlike u sigurnosti primjene i djelotvornosti u bolesnika liječenih inzulinom glarginom u odnosu na cjelokupnu populaciju ispitanika.

Pedijatrijska populacija

Farmakokinetika u djece u dobi od 2 do manje od 6 godina sa šećernom bolešću tipa 1 ocijenjena je u jednom kliničkom ispitivanju (vidjeti dio 5.1). Mjerenje "najniže" razine inzulina glargina i njegovih glavnih metabolita (M1 i M2) u djece liječene inzulinom glarginom otkrilo je da su obrasci koncentracija u plazmi podjednaki kao u odraslih te nije bilo dokaza o kumulaciji inzulina glargina ni njegovih metabolita pri dugotrajnoj primjeni.

5.3 Neklinički podaci o sigurnosti primjene

Neklinički podaci ne ukazuju na poseban rizik za ljude na temelju konvencionalnih ispitivanja sigurnosne farmakologije, toksičnosti ponovljenih doza, genotoksičnosti, kancerogenosti i reproduktivne toksičnosti.

6. FARMACEUTSKI PODACI

6.1 Popis pomoćnih tvari

Bočica od 5 ml, uložak, uložak za OptiClik, napunjena brizgalica OptiSet, napunjena brizgalica SoloStar

Cinkov klorid Metakrezol Glicerol

Kloridna kiselina (za prilagodbu pH) Natrijev hidroksid (za prilagodbu pH) Voda za injekcije

Bočica od 10 ml

Cinkov klorid

Metakrezol

Glicerol

Kloridna kiselina (za prilagodbu pH)

Polisorbat 20

Natrijev hidroksid (za prilagodbu pH)

Voda za injekcije

6.2 Inkompatibilnosti

Ovaj lijek se ne smije miješati s drugim lijekovima.

Bočica, uložak, uložak za OptiClik

Važno je osigurati da štrcaljke ne sadrže tragove bilo kakvih drugih tvari.

6.3 Rok valjanosti

Bočica

Bočica od 5 ml

2 godine.

Bočica od 10 ml

3 godine.

Nakon prve uporabe

Bočica od 5 ml

Lijek se može čuvati najdulje 4 tjedna na temperaturi do 25°C, zaštićen od izvora topline i izravne svjetlosti.

Bočicu čuvati u vanjskom pakiranju radi zaštite od svjetlosti.

Bočica od 10 ml

Lijek se može čuvati najdulje 4 tjedna na temperaturi do 30°C, zaštićen od izvora topline i izravne svjetlosti. Bočicu čuvati u vanjskom pakiranju radi zaštite od svjetlosti.

Preporučuje se da se na naljepnici naznači datum prve uporabe bočice.

Uložak, uložak za OptiClik, napunjena brizgalica OptiSet, napunjena brizgalica SoloStar: 3 godine.

Nakon prve uporabe

Lijek se može čuvati najdulje 4 tjedna na temperaturi do 30°C, zaštićen od izvora topline i izravne svjetlosti.

Brizgalice s uloškom ili brizgalice u uporabi ne smiju se odlagati u hladnjak.

Nakon svake injekcije zatvarač brizgalice mora se vratiti na brizgalicu radi zaštite od svjetlosti.

6.4 Posebne mjere pri čuvanju lijeka

Prije prve uporabe

Čuvati u hladnjaku (2°C-8°C).

Ne zamrzavati ili staviti neposredno uz zamrzivač ili rashladni uložak.

Bočicu, uložak ili napunjenu brizgalicu čuvati u vanjskom pakiranju radi zaštite od svjetlosti.

Nakon prve uporabe

Uvjete čuvanja nakon prvog otvaranja lijeka, vidjeti u dijelu 6.3.

6.5 Vrsta i sadržaj spremnika

Bočica

Bočica od bezbojnog stakla tipa 1 sa zatvaračem s rubnikom (aluminij), čepom (klorobutilna guma (tip 1)) i zatvaračem koji se otkida (polipropilen) sadrži 5 ml otopine.

Pakiranja od 1, 2, 5 i 10 bočica.

Bočica od bezbojnog stakla tipa 1 sa zatvaračem s rubnikom (aluminij), čepom (tip 1, poliizoprenski laminat i bromobutilna guma) i zatvaračem koji se otkida (polipropilen) sadrži 10 ml otopine. Pakiranje od 1 bočice.

Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

Uložak, uložak za OptiClik, napunjena brizgalica OptiSet, napunjena brizgalica SoloStar

Uložak od bezbojnog stakla tipa 1 s crnim klipom (bromobutilna guma) i zatvaračem s rubnikom (aluminij) s čepom (bromobutilna guma ili poliizoprenski laminat i bromobutilna guma) sadrži 3 ml otopine.

Uložak za OptiClik:

Stakleni uložak trajno je ugrađen u prozirni spremnik i uklopljen u plastični mehanizam na čijem se kraju nalazi potisnik s navojem.

Napunjena brizgalica OptiSet, napunjena brizgalica SoloStar:

Uložak je ugrađen u brizgalicu za jednokratnu uporabu. Igle nisu uključene u pakiranje.

Veličina pakiranja

Pakiranja od 4, 5 i 10 uložaka.

Pakiranja od 1, 3, 4, 5, 6, 8, 9 i 10 uložaka za OptiClik.

Pakiranja od 1, 3, 4, 5, 6, 8, 9 i 10 napunjenih brizgalica OptiSet.

Pakiranja od 1, 3, 4, 5, 6, 8, 9 i 10 napunjenih brizgalica SoloStar.

Na tržištu se ne moraju nalaziti sve veličine pakiranja.

6.6 Posebne mjere za zbrinjavanje i druga rukovanja lijekom

Prije uporabe pregledajte otopinu lijeka Toujeo. Bočica se smije koristiti samo ako je otopina bistra, bezbojna, vodenasta i ako nema vidljivih krutih čestica. Budući da je Toujeo otopina, nije ga potrebno resuspendirati prije uporabe.

Toujeo se ne smije miješati s drugim inzulinima niti razrjeđivati. Miješanjem ili razrjeđivanjem može se promijeniti trajanje i način djelovanja lijeka, a miješanje može uzrokovati precipitaciju.

Prije svake injekcije uvijek se mora provjeriti naljepnica na inzulinu kako ne bi došlo do medikacijskih pogrešaka zbog zamjene inzulina glargina i drugih inzulina (vidjeti dio 4.4).

Toujeo u ulošku

Inzulinska brizgalica

Toujeo ulošci koriste se samo s brizgalicama: OptiPen, ClikSTAR, Autopen 24, Tactipen, AllStar ili JuniorSTAR (vidjeti dio 4.4). Neke od navedenih brizgalica možda se neće nalaziti na tržištu u Vašoj zemlji.

Brizgalicu treba koristiti u skladu s uputama proizvođača.

Upute proizvođača za uporabu brizgalice treba pažljivo slijediti prilikom stavljanja uloška, pričvršćivanja igle i primjene injekcije inzulina.

Ako je inzulinska brizgalica oštećena ili ne radi ispravno (zbog mehaničkih kvarova) treba je odbaciti i koristiti novu inzulinsku brizgalicu.

Ako brizgalica ne radi ispravno (vidjeti upute za uporabu brizgalice), otopina se može izvući iz uloška u štrcaljku (prikladno za inzulin jačine 100 jedinica/ml) i injicirati.

Uložak

Prije umetanja u brizgalicu, uložak se mora čuvati na sobnoj temperaturi 1 do 2 sata. Mjehuriće zraka potrebno je ukloniti iz uloška prije injiciranja (vidjeti upute za uporabu brizgalice). Prazne uloške ne smije se ponovno puniti.

Toujeo u ulošku za OptiClik

Ulošci za OptiClik smiju se koristiti samo s brizgalicom OptiClik i na način preporučen u uputama proizvođača.

Upute proizvođača za uporabu brizgalice treba pažljivo slijediti prilikom stavljanja uloška, pričvršćivanja igle i primjene injekcije inzulina.

Ako je inzulinska brizgalica oštećena ili ne radi ispravno (zbog mehaničkih kvarova) treba je odbaciti i koristiti novu inzulinsku brizgalicu.

Prije umetanja u brizgalicu, uložak se mora čuvati na sobnoj temperaturi 1 do 2 sata. Mjehuriće zraka potrebno je ukloniti iz uloška prije injiciranja (vidjeti upute za uporabu brizgalice). Prazne uloške ne smije se ponovno puniti.

Ako brizgalica ne radi ispravno (vidjeti upute o uporabi brizgalice), otopina se može izvući iz uloška u štrcaljku (prikladno za inzulin jačine 100 jedinica/ml) i injicirati.

Toujeo u napunjenoj brizgalici OptiSet ili napunjenoj brizgalici SoloStar

Prije prve uporabe, napunjena brizgalica mora se čuvati na sobnoj temperaturi 1 do 2 sata.

Prazne brizgalice nikada se ne smiju ponovno upotrebljavati i moraju se ukloniti sukladno propisima.

Kako bi se spriječio mogući prijenos bolesti, svaku brizgalicu smije koristiti samo jedan bolesnik. Prije uporabe napunjene brizgalice moraju se pažljivo pročitati upute za uporabu koje su sastavni dio upute o lijeku.

7. NOSITELJ ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET

Sanofi-Aventis Deutschland GmbH, D-65926 Frankfurt na Majni, Njemačka.

8. BROJ(EVI) ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET

EU/1/00/133/001-004

EU/1/00/133/005-007

EU/1/00/133/008

EU/1/00/133/009-016

EU/1/00/133/017-024

EU/1/00/133/025-032

9. DATUM PRVOG ODOBRENJA/DATUM OBNOVE ODOBRENJA

Datum prvog odobrenja: 27. lipnja 2000.

Datum posljednje obnove: 17. veljače 2015.

10. DATUM REVIZIJE TEKSTA

Detaljnije informacije o ovom lijeku dostupne su na web stranici Europske agencije za lijekove: http://www.ema.europa.eu.

Komentari

A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z
  • Pomoć
  • Get it on Google Play
  • O nama
  • Info on site by:

  • Presented by RXed.eu

  • 27558

    popisanih lijekova na recept